ponedjeljak, 18. rujna 2017.

Preispitivanje "teističke evolucije"


Teistička evolucija - 1. Prostor, tvar i vrijeme su vječni.
Biblija - 1. Postojalo je razdoblje kada nije bilo prostora, tvari ili vremena. (Post 1:1; Kol 1:16; Heb 1: 2) - U početku stvori Bog nebo i zemlju.; Jer je u njemu sve stvoreno, što je na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, ili gospodstva, ili poglavarstva, ili vlasti: sve je po njemu i za njega stvoreno.; Kojega postavi baštinikom svemu, po kojemu stvori i svijet;

T.E. - 2. Svjetlo je vječno kao i svemir.  
B. - 2. Svjetlo je nastalo nakon što su stvoreni Nebo i Zemlja. (Post 1: 1- 3) - U početku stvori Bog nebo i zemlju.Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.Tada reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I postade svjetlost.
   
T.E. - 3. Zemlja je oblikovana u prisustvu sunčeve svjetlosti.
B. - 3. Zemlja je stvorena u tami bez sunčeve svjetlosti. (Post 1: 2- 3) - Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.Tada reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I postade svjetlost.

T.E. - 4. Sunce i zvijezde su oblikovani više milijardi godina prije Zemlje.
B. - 4. Zemlja je stvorena tri dana prije Sunca i zvijezda. (Post 1: 2,14- 19) - Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.;  Tada reče Bog: "Neka budu svjetlila nebeska na svodu, da rastavljaju dan od noći, kao znakovi neka ona služe i pokazuju vremena, dane i godine. Neka svijetle na svodu nebeskom, da rasvjetljuju zemlju!" I tako se dogodi. Bog stvori dva velika svjetlila nebeska, veće, da vlada danom, i manje, da vlada noću, uz to još zvijezde. Bog ih postavi na svod, da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću, te rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog, da je bilo dobro. I postade večer, i postade jutro - četvrti dan.

T.E. - 5. Na početku je Zemlja imala rastopljenu površinu.
B. - 5. Zemlja je stvorena s hladnom tekućom površinom. (Post 1: 2) - Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.

T.E. - 6. Evolucija je trajala više milijardi godina.
B. - 6. Stvaranje je trajalo šest doslovnih dana. (Post 1)

T.E. - 7. Sve je evoluiralo neprekidnim razvojem.
B. - 7. Sve je stvoreno u jasnim i određenim koracima. (Post 1)

T.E. - 8. Sadašnjost je ključ za prošlost.
B. - 8. Bog ponekad djeluje iznenadno i potpuno kao što je to učinio za vrijeme stvaranja, pada, potopa i raspršivanja u Babilonu. (Post 1-2; 6: 8, 11) - Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.; Tada reče Bog: "Neka bude svod posred voda, i neka rastavi vode od voda!" Tako stvori Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi. Svod nazva Bog nebo. I postade večer, i postade jutro - drugi dan.; Tada reče Bog: "Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i plodonosno drveće, što rodi plodove po vrsti svojoj, plodove, što u sebi samima svoje sjeme nose na zemlji!" I tako se dogodi.

T.E. - 9. Prirodni procesi objašnjavaju oblikovanje Zemlje i života.
B. - 9. Nadnaravni  procesi objašnjavaju oblikovanje Zemlje i života. (Post 1- 11)

T.E. - 10. Kopno je oblikovano prije mora.
B. - 10. Mora su oblikovana prije nego se kopno pojavilo. (Post 1: 9) - Tada reče Bog: "Voda pod nebom neka se skupi na jednom mjestu, i kopno neka se pokaže!" I tako se dogodi.

T.E. - 11. Prvobitna  atmosfera se sastojala od metana, amonijaka i drugih otrovnih plinova. Kroz više milijardi godina atmosfera se promijenila u ono što je danas.
B. - 11. Atmosfera je stvorena brzo i malo se od tada promijenila. (Post 1: 6- 8) - Tada reče Bog: "Neka bude svod posred voda, i neka rastavi vode od voda!" Tako stvori Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi. Svod nazva Bog nebo. I postade večer, i postade jutro - drugi dan.

T.E. - 12. Biljni svijet je pomogao proizvesti našu sadašnju atmosferu.
B. - 12. Sadašnja atmosfera je prethodila svemu biljnom svijetu. (Post 1: 6- 12) - Tada reče Bog: "Neka bude svod posred voda, i neka rastavi vode od voda!" Tako stvori Bog svod i rastavi vode pod svodom od onih nad svodom. I tako se dogodi. Svod nazva Bog nebo. I postade večer, i postade jutro - drugi dan.Tada reče Bog: "Voda pod nebom neka se skupi na jednom mjestu, i kopno neka se pokaže!" I tako se dogodi. Kopno nazva Bog zemlja, skupljenu vodu nazva more. I vidje Bog, da je bilo dobro.Tada reče Bog: "Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i plodonosno drveće, što rodi plodove po vrsti svojoj, plodove, što u sebi samima svoje sjeme nose na zemlji!" I tako se dogodi. Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, što nosi sjeme, i drveće, što rodi svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro.

T.E. - 13. Biljke su evoluirale kroz dugo vremensko razdoblje.
B. - 13. Biljke su stvorene sa sjemenkama i plodovima od svog početka. (Post 1: 11- 12) - Tada reče Bog: "Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i plodonosno drveće, što rodi plodove po vrsti svojoj, plodove, što u sebi samima svoje sjeme nose na zemlji!" I tako se dogodi. Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, što nosi sjeme, i drveće, što rodi svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro.

T.E. - 14. Sunce je evoluiralo nekoliko milijardi godina prije biljaka.
B. - 14. Sunce je stvoreno dan poslije biljnog svijeta.(Post 1: 12- 16) - Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, što nosi sjeme, i drveće, što rodi svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro. I postade večer, i postade jutro - treći dan.Tada reče Bog: "Neka budu svjetlila nebeska na svodu, da rastavljaju dan od noći, kao znakovi neka ona služe i pokazuju vremena, dane i godine. Neka svijetle na svodu nebeskom, da rasvjetljuju zemlju!" I tako se dogodi. Bog stvori dva velika svjetlila nebeska, veće, da vlada danom, i manje, da vlada noću, uz to još zvijezde.

T.E. - 15. Različiti oblici biljnog i životinjskog svijeta su evoluirali za vrijeme svakog od četiri uzastopna razdoblja nejednakog trajanja – Pretkambija, Paleolitika, Mezolitika i Neolitika.
B. - 15. Život na zemlji je stvaran samo tri od šest dana stvaranja. Treći dan stvorene su biljke, peti dan život u moru i ptice, a šesti dan kopnene životinje i čovjek. (Post 1) 

T.E. - 16. Trebao bi postojati neprekidni prijelaz između svih biljaka i između svih životinja.
B. - 16. Svaka životinjska i biljna 'vrsta' je različita; svaka se razmnožava po svojoj 'vrsti'. (Post 1: 11- 12, 21) - Tada reče Bog: "Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i plodonosno drveće, što rodi plodove po vrsti svojoj, plodove, što u sebi samima svoje sjeme nose na zemlji!" I tako se dogodi. Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, što nosi sjeme, i drveće, što rodi svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro.; Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića, što se miču, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je bilo dobro.

T.E. - 17. Život u moru prethodio je životu na kopnu nekoliko milijuna godina.
B. - 17. Život u moru nije prethodio životu na kopnu. (Post 1: 11- 13, 20- 23) - Tada reče Bog: "Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i plodonosno drveće, što rodi plodove po vrsti svojoj, plodove, što u sebi samima svoje sjeme nose na zemlji!" I tako se dogodi. Zemlja pusti iz sebe svakovrsno zeleno bilje, što nosi sjeme, i drveće, što rodi svakovrsne plodove, u kojima je sjeme. I vidje Bog, da je bilo dobro. I postade večer, i postade jutro - treći dan.; Tada reče Bog: "Neka vrvi voda posvuda od živih bića, i ptice neka lete iznad zemlje svodom nebeskom!" Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića, što se miču, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je bilo dobro. Bog ih blagoslovi riječima: "Rađajte se i množite se! Napunite vode u morima! I ptice neka se množe i napune zemlju." I postade večer, i postade jutro - peti dan.

T.E. - 18. Mnoge životinje i biljke izumrle su prije nego što je čovjek evoluirao.
B. - 18. Sve  životinjske i biljne vrste su živjele usporedno s čovjekom. (Post 1:20- 30; 2, 20) - Tada reče Bog: "Neka vrvi voda posvuda od živih bića, i ptice neka lete iznad zemlje svodom nebeskom!" Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića, što se miču, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je bilo dobro. Bog ih blagoslovi riječima: "Rađajte se i množite se! Napunite vode u morima! I ptice neka se množe i napune zemlju." I postade večer, i postade jutro - peti dan.;  Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica, koja bi mu pristajala.

T.E. - 19. Ptice su evoluirale od reptila.
B. - 19. Ptice su stvorene prije 'puzajućih životinja'. (Post 1: 20- 24) - Tada reče Bog: "Neka vrvi voda posvuda od živih bića, i ptice neka lete iznad zemlje svodom nebeskom!" Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića, što se miču, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je bilo dobro. Bog ih blagoslovi riječima: "Rađajte se i množite se! Napunite vode u morima! I ptice neka se množe i napune zemlju." I postade večer, i postade jutro - peti dan.Tada reče Bog: "Neka zemlja proizvede živa bića svake vrste: stoku, životinje, što gmižu, i zvijeri zemaljske, sve po vrsti njihovoj!" I tako se dogodi.

T.E. - 20. Životinjski svijet započeo je s jednostavnim stvorenjima i razvijao se prema sve složenijim životinjama.
B. - 20. Među prvim stvorenim životinjama bili su visoko 'razvijeni' sisavci poput velikih kitova. Kasnije su stvorene mnoge od takozvanih nižih vrsta. (Post 1:21, 24) - Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića, što se miču, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je bilo dobro.; Tada reče Bog: "Neka zemlja proizvede živa bića svake vrste: stoku, životinje, što gmižu, i zvijeri zemaljske, sve po vrsti njihovoj!" I tako se dogodi.

T.E. - 21. Prve životinje su bile mesožderi. 
B. - 21. Prve životinje bile su biljožderi i nisu postale mesožderi sve do pada ili potopa. (Post 1: 29- 30) - I Bog reče: "Eto, predajem vam sve na svoj zemlji bilje, što nosi sjeme, i sve drveće s plodovima, u kojima je sjeme; neka vam bude za hranu! Sve zeleno bilje dajem za hranu svima zvijerima zemaljskim, svima pticama nebeskim i svemu, što se miče na zemlji i ima život u sebi." I tako se dogodi.

T.E. - 22. Prije nego što su evoluirale spolne funkcije samo su postojale ženke jednostavnijih oblika života.
B. - 22. Mužjaci i ženke životinja su stvoreni na isti dan. (Post 1: 20- 25) - Tada reče Bog: "Neka vrvi voda posvuda od živih bića, i ptice neka lete iznad zemlje svodom nebeskom!" Tako stvori Bog velike morske nemani i sva živa bića, što se miču, od kojih vrvi voda, po vrstama njihovim, i sve ptice krilate u vrstama njihovim. I vidje Bog, da je bilo dobro. Bog ih blagoslovi riječima: "Rađajte se i množite se! Napunite vode u morima! I ptice neka se množe i napune zemlju." I postade večer, i postade jutro - peti dan.Tada reče Bog: "Neka zemlja proizvede živa bića svake vrste: stoku, životinje, što gmižu, i zvijeri zemaljske, sve po vrsti njihovoj!" I tako se dogodi.Tako stvori Bog zvijeri zemaljske po vrsti njihovoj, stoku po vrsti njezinoj i sve, što gmiže na zemlji, po vrsti njihovoj. I vidje Bog, da je bilo dobro.

T.E. - 23. Nije postojao čovjek po imenu 'Adam' ; taj pojam odnosi se na rasu praljudi.
B. - 23. Nadahnuti pisci oba Zavjeta jasno govore o Adamu kao o osobi, a ne kao o ljudskoj rasi.(1 Ljet 1:1; 1 Kor 15: 21) - 1. OD ADAMA DO IZRAELA Tri velike skupine - Adam, Šet, Enoš,; Jer kako po čovjeku smrt, tako dođe i uskrsnuće mrtvih po čovjeku.

T.E. - 24. Čovjek,koji je samo još jedna životinja, razvio se po liku majmuna.
B. - 24. Čovjek, kojemu je dana vlast nad životinjama, stvoren je na sliku Božju. (Post 1: 26- 27, 30) - Tada reče Bog: "Načinimo čovjeka na sliku i priliku svoju! Neka on vlada nad ribama morskim, nad pticama nebeskim, nad stokom, nad svim zvijerima zemaljskim i nad svim, što gmiže po zemlji!"Tako stvori Bog čovjeka na sliku svoju, na sliku Božju stvori ga, muško i žensko stvori ih.; Sve zeleno bilje dajem za hranu svima zvijerima zemaljskim, svima pticama nebeskim i svemu, što se miče na zemlji i ima život u sebi." I tako se dogodi.

T.E. - 25. Čovjek postoji samo zadnju tisućinu vremena zemljine povijesti.
B. - 25. Čovjek je postojao, osim nekoliko doslovnih dana, od početka stvaranja.(Mat 19: 4; Marko 10: 6) - On im odgovori: "Nijeste li čitali, da je Stvoritelj u početku stvorio čovjeka kao muža i ženu i rekao; U početku stvorenja stvorio je Bog čovjeka kao muža i ženu.

T.E. - 26. Evolucija se nastavlja i danas.
B. - 26. Bog je završio svoje stvaralačko djelo šesti dan.(Post 2:1- 3; Iz 20: 11) - Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. Sedmi dan bio je dovršio Bog djelo svoje, što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio. I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio.; 

T.E. - 27. Uvijek je padala kiša na zemlju.
B. - 27. Sve do potopa nije bilo kiše.(Post 2:56; 9: 11- 17) - Nije još bilo na zemlji nikakva grmlja poljskoga, i na poljima nije još raslo nikakvo bilje, jer Gospod Bog nije još pustio dažda na zemlju i nije još bilo ljudi, da obrađuju zemlju. No dizala se je magla iz zemlje i natapala je svu površinu tla.;  Od Edena dolazila je rijeka, da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u četiri otoke.

T.E. - 28. Čovjek je evoluirao od nižih životinja.
B. - 28. Čovjek je stvoren iz praha.(Post 2:7) - Tada načini Gospod Bog čovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće.

T.E. - 29. Jedna od tih nižih životinja već je bila živa kad je postala čovjek i Bog je samo dodao dušu.
B. - 29. Bog je udahnuo 'dah života' u nosnice neživog predmeta i on je oživio.(Post 2: 7) - Tada načini Gospod Bog čovjeka (Adama) od praha zemaljskoga i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće.

T.E. - 30. Prve životinje koje se mogu smatrati ljudima bile su lovci.Stotine tisuća godina kasnije čovjek je postao zemljoradnik.
B. - 30. Prvi čovjek Adam bio je vrtlar (Post 2: 15), kasnije je postao zemljoradnik (Post 3:17-19). Njegov sin Kain također je bio zemljoradnik dok je njegov sin Abel bio pastir. - Uze dakle Gospod Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i goji.; Adamu reče: "Jer si popustio molbi žene svoje i jeo s drveta, za koje sam ti zapovjedio: 'Ne smiješ jesti s njega', to neka je prokleta zemlja zbog tebe; s mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svojega.Trnje i korov rađat će ti, i ti ćeš jesti zelje poljsko.

T.E. - 31. Budući da je Adam evoluirao od životinja mala je razlika u psihološkoj naravi životinja i ljudi (to je temeljna pretpostavka moderne psihologije)
B. - 31. Čovjek je stvoren toliko različit od životinja da nije mogao naći takvu životinju koja bi bila s njim emocionalno i tjelesno kompatibilna. (Post 2: 20) - Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica, koja bi mu pristajala.

T.E. - 32. Žene su kao i muškarci evoluirale od životinja.
B. - 32. Eva je bila izravan čin posebnog stvaranja od Adamovog rebra, a ne od neke životinje.(Post 2:21- 23) - Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom. Gospod Bog načini ženu od rebra, što ga je bio uzeo čovjeku, i dovede je k čovjeku. Tada Adam reče: "Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona će se zvati žena, jer je uzeta od čovjeka."

T.E. - 33. Žene su evoluirale uz muškarce.
B. - 33. Muškarac je stvoren prije žene.(Post 2: 21- 22) - Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom. Gospod Bog načini ženu od rebra, što ga je bio uzeo čovjeku, i dovede je k čovjeku.

T.E. - 34. Brak je kulturna institucija koja se razvila s vremenom.
B. - 34. Brak je utemeljio Bog.(Post 2: 24) - Zato ostavlja muž oca i mater i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo.

T.E. - 35. Rajski vrt je mit.
B. - 35. Svi nadahnuti biblijski pisci su smatrali raj doslovnim mjestom.(Ezek 28:13,36, 35; Joel 2: 3; Amos 1: 5) - Boravio si u Edenu, vrtu Božjemu. Sve drago kamenje bilo je odijelo tvoje: sard, topaz i dijamant, beril, oniks, i jaspis, safir, rubin i smaragd sa zlatom. Okov tvoj i ures tvoj bili su od zlata. Načinjeni su bili onaj dan, kad si se rodio.; Reći će se: "Zemlja ova, što je bila pusta, postala je kao vrt edenski, i gradovi što su ležali u ruševinama, pusti i opustošeni bili, sada su dobro utvrđeni.";  Pred njim proždire oganj. Za njim ližu plamenovi. Kao vrt edenski leži pred njim zemlja, a za njim pustinja tužna. Ništa ne uteče od njega.; Polomit ću prijevornicu Damasku. Utamanit ću stanovnike u dolini grijeha zajedno s nosiocima žezla iz kuće raskošne, Bet-Edena. Narod sirijski mora putovati u Kir!" Gospod je to rekao.

T.E. - 36. Prvi ljudi su bili vrlo primitivni i tehnološki nezreli.
B. - 36. Prve su civilizacije, unutar samo nekoliko stotina godina od stvaranja čovjeka, izrađivale profinjene glazbene instrumente(Post 4: 21) i fine legure u visokim pećima(Post 4: 22). Prvi ljudi su također imali tehnologiju za izgraditi Noinu arku (Post 6:14-16) i babilonsku kulu (Post 11: 3- 6). - Brat se njegov zvao Jubal, koji je bio pradjed svima gudačima i sviračima.; A Sila rodi Tubal-Kaina kovača, koji je pravio svakovrsno posuđe od mjedi i gvožđa. Sestra Tubal-Kainova bila je Naama.; Napravi sebi (plovni) kovčeg od drveta gofera; načini pregratke u kovčegu i zasmoli ga iznutra i izvana smolom! Ovako ćeš ga napraviti: trista lakata neka bude duljina kovčegu, pedeset lakata širina njegova i trideset lakata visina njegova! Napravi na kovčegu otvor a svjetlost i lakat mu odmjeri visine odozgor naokolo; stavi onda vrata kovčegu sa strane i načini u njemu donji, srednji i gornji kat!; Tada rekoše jedan drugome: "Hajde da pravimo opeku i da je pečemou ognju!" Tako im je služila opeka za kamen i smola zemljana za žbuku.Potom rekoše: "Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!" A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što su ih zidali sinovi čovječji. I reče Gospod: "Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Otada neće im smetati ništa da ne urade, što naum."

T.E. - 37. Jezici su se razvijali kroz dugo vremensko razdoblje.
B. - 37. Čovjek je stvoren s ogromnim rječnikom.Vodio je inteligentne razgovore od početka.(Post 2: 18-24) - I dovede Gospod Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske, što ih bio načinio od zemlje, pred Adama, da vidi, kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati. Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica, koja bi mu pristajala.Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom.Gospod Bog načini ženu od rebra, što ga je bio uzeo čovjeku, i dovede je k čovjeku.Tada Adam reče: "Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona će se zvati žena, jer je uzeta od čovjeka." Zato ostavlja muž oca i mater i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo.

T.E. - 38. Sve napreduje i postaje sve složenije.
B. - 38. Odmah nakon stvaranja sve je bilo 'vrlo dobro'. Od pada sve slabi.(Post 1 - 3)  

T.E. - 39. Smrt je ušla u svijet čim su najjednostavniji oblici života počeli evoluirati.
B. - 39. Smrt je ušla u svijet nakon što je stvoren čovjek (Rim 5: 12) - Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše,


T.E. - 40. Smrt je prethodila djelima koje neki ljudi zovu grijehom.
B. - 40. Grijeh je prethodio smrti.(Post 2:13,23; Rim 6:23) - Jer je plača za grijeh smrt; a milost Božja: "Život vječni u Kristu Isusu Gospodinu našemu.

T.E. - 41. Borba i smrt nižih životinja bile su nužne da bi čovjek evoluirao.
B. - 41. Čovjekov neposluh je donio borbu i smrt (Post 2: 17; Rim 5: 12) - Samo s drveta spoznanja dobra i zla ne jedi, jer čim bi jeo s njega, morao bi umrijeti."; Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude, jer svi sagriješiše...


Ako je evolucija stvarna to znači da je bilo strašno puno smrti prije nego što je čovjek evoluirao. Ali ako je smrt prethodila ljudima i nije bila posljedica Adamovog grijeha onda je grijeh izmišljotina. A ako nema grijeha onda nama ne treba Spasitelj. 

Teistički evolucionisti, kao i ostali evolucionisti, vjeruju da su fosili dokaz za smrt prije čovjekove evolucije.Oni nisu svjesni da se činjenice o fosilima mogu objasniti jedino svjetskim potopom.

Richard Niessen - u časopisu The Creation Research Society Quaterly, Ožujak 1980. str. 220. - 221. 


subota, 16. rujna 2017.

Više neće biti nevinosti u djece

Trgovina u shopping centru u Ekvadoru


„Štoviše, u tim nesretnim vremenima bit će nesputane raspuštenosti, koja će, djelujući tako da ugrabi ostale u grijeh, osvojiti nebrojene nemarne duše, koje će biti izgubljene. Nevinosti skoro više neće biti u djece, niti čednosti u žena, i u tom trenutku vrhovne potrebe za Crkvu, oni koji bi trebali govoriti šutjet će.“ 

Gospa od Dobrog Uspjeha, Quito, Equador

petak, 15. rujna 2017.

‘Kako biti dobra majka’



Vi možete najviše doprinijeti vašoj obitelji kao srce svoga doma – ne kao njegova glava. Od vas vaša djeca trebaju naučiti ljubiti druge i dati im se neograničeno u duhu požrtvovnosti. Nikada nemojte podcjenjivati važnost svoje uloge. Jer o vama ovisi emocionalni rast vaše djece, a takav rast će ih bolje pripremiti da žive radosne i svete živote nego bilo koja količina intelektualne poduke koju će primiti. Vi ste najvažnija osoba koju će dijete ikada poznavati. Vaš odnos s njim nadmašit će, u dubini osjećaja, bilo koji drugi odnos koji će ono ikada imati – pa čak i onaj sa svojim bračnim drugom. 

Kao što sam gore spomenuo, od vas će naučiti što je prava ljubav. Nježnošću koju pokazujete i sigurnošću koju dajete, razvit ćete njegov stav prema drugim ljudskim bićima koji će uvijek ostati s njime. Međutim, njegova ovisnost o vama počinje nestajati uskoro nakon rođenja – i nastavlja slabiti ostatak vašeg života. U prvim godinama njegovog života dijete će skoro posve ovisi o vama – ne samo radi hrane već i da mu pomognete izvršiti najosnovnije radnje. Ali uskoro će naučiti hodati i činiti neke stvari za sebe; kada krene u školu već se može samo odjenuti; kada postane adolescent i počne težiti za slobodom koju odrasli posjeduju, on će pokušati zbaciti svoju ovisnost tako nasilno da ćete se uplašiti da ste izgubili svaki utjecaj na njega. 

Vaš posao je da mu pomognete dostići to stanje potpune i cjelovite neovisnosti na postupni način. A vaš uspjeh kao majke ovisit će uvelike o količini neovisnosti koju mu dopustite dok on korača postupno prema zrelosti. Stoga trebate realistično prosuđivati kada vaše dijete zaista treba pomoć, a kada ne treba. Ako možete naći sretnu sredinu gdje vi činite samo ono što vaše dijete još ne može samo, time ćete izbjeći dominaciju nad njime ili pretjerano popuštanje. 

Dominantna majka donosi sve odluke za svog sina i tretira ga kao da on nema vlastitu pamet; prepopustljiva majka nikada neće uskratiti bilo koju želju svoje kćeri niti zabraniti ijedan užitak koji njezino malo srce traži. Prepopustljiva majka neće sebi kupiti prijeko potrebne cipele da bi kupila lutku svojoj djevojčici; prekinut će svoj posao da bi pomogla sinu pronaći strip koji je zagubio; sama će pojesti bilo kakve ostatke iz hladnjaka dok svojoj djeci daje svježe pripremljenu hranu. 

Nemojte biti autokrat koji uvijek zna najbolje. Vaše dijete možda ima svoj način na koji želi nešto učiniti, što se može činiti beskorisnim ili da zahtjeva previše vremena. Imajte strpljenja i dopustite mu da učini nešto na svoj način jer mu tako dajete priliku da uči putem pogreške i pokušaja. 

Nemojte biti ni mučenica. Naravno, morate činiti žrtve. Ali nemojte ići tako daleko da se vaše dijete osjeća krivim kada se odreknete nečega što vam s punim pravom pripada da bi mu dali ono što njemu ne pripada.

I nemojte misliti da imate savršeno dijete. Neke majke, kada njihovo dijete dobije loše ocijene, idu u školu da bi vidjele, ne koji je problem s djetetom, već koji je problem s učiteljem. Kada takva majka čuje da je njezin sin kažnjen zbog neposluha, ona ide nadležnima u školi i zahtjeva ispriku. Ali njezino ponašanje ruši djetetovo poštovanje prema autoritetima – uključujući i njezin. 

Nećete pogriješiti, dok vaše dijete ne bude proglašeno svecem na trgu sv. Petra, ako si priznate da i vaše dijete ima sve ljudske slabosti i mane koje vidite i u djeci iz susjedstva. 

Nemojte koristiti bolesnički krevet kao svoje prijestolje. „Cmizdriva“ majka glumi bolest da bi zadobila simpatije i prisilila svoju djecu da rade što ona želi. Tko bi odbio posljednju želju umiruće osobe? Na taj način ona često dobije što želi – neko vrijeme. No na kraju to završi najčešće tako da njezina djeca izgube i simpatije i poštovanje prema njoj. 

Nemojte biti  „glamurozna djevojka.“ Majka nije posao za one žene koje misle da su obični kućanski poslovi – kuhanje, pospremanje kreveta, pranje rublja – ispod njezine razine. Naravno da majke trebaju težiti tome da zadrže prijatan izgled, ali one također moraju shvatiti da su najprivlačnije kada ispunjavaju dužnosti svojeg plemenitog poziva. Osramotile bi svoju obitelj kada bi inzistirale na odijevanju i ponašanju poput tinejdžerke; a, kada bi prihvatile ponižavajući stav prema kućanskim poslovima, tada bi učile svoju djecu da majčinstvo i njegove dužnosti nisu vrijedni poštovanja.

Msgr Kelly 

petak, 8. rujna 2017.

Uspješni roditelji


Smatram činjenicom da većina obitelji kroz povijest zapada, a i većina obitelji izvan naše današnje zapadne civilizacije, nije imala ozbiljnijih problema u podizanju svoje djece kroz adolescenciju. 

Izgleda da je povezanost obitelji ključna za taj uspjeh. Ali čak i danas u zapadnim društvima, gdje je obiteljska sloga podnijela teške udarce, mnogi roditelji i dalje odrađuju dobar posao u podizanju svoje djece.

Moji kolege i ja znamo mnoge takve roditelje. Dozvolite mi da skiciram složenu sliku njihovih karakteristika:

1. Uspješni roditelji imaju jasan ideal, dobro usredotočen koncept, kakvi odrasli žele da njihova djeca postanu: kompetentni, odgovorni, velikodušni muškarci i žene koji žive samouvjereno po kršćanskim principima. Oni razmišljaju o budućim karakterima svoje djece, a ne toliko o njihovim budućim karijerama.

2. S tom vizijom pred sobom, oni provode čvrst i dosljedan odgoj odgovornosti sve od najranijeg djetinjstva pa kroz adolescenciju. Njihova disciplina kroz srednju školu nastavak je i rafiniran razvoj svega što su i prije podučavali. Oni mijenjaju brzinu i ubrzavaju, ali i dalje ostaju na istom putu.

3. Bez iznimke to su ljudi koji imaju jasna moralna uvjerenja i po njima žive. Kada povremeno drže predavanja svojim tinejdžerima (kao što to rade svi roditelji), oni samo verbaliziraju ono što djeca i sama mogu vidjeti, odnosno ono kako i  roditelji sami žive. Drugim riječima, postoji dosljednost između njihovih principa i njihovih djela; uglavnom podučavaju primjerom.

4. Otac ima istaknutiju ulogu u vođenju djece dok prolaze kroz adolescenciju. Surađuje kao partner svoje supruge; ne predaje njoj svu „brigu oko djece“. Otac barem ima veći utjecaj nego što je imao kada su djeca bila mlađa.

5. Ti roditelji su svjesni mnogih moralnih opasnosti za dobrobit njihove djece -  za njihovu zemaljsku i vječnu sreću – ali oni nisu previše zaštitnički niti neprijateljski prema društvu. Žele da njihova djeca budu čvrsta, ne „protežirana“ – dovoljno čvrsta u savijesti i karakteru da se sami mogu nositi s opasnostima. Dugoročno gledano, oni žele da njihova djeca oblikuju (odnosno preoblikuju) kulturu, a ne da samo reagiraju na nju. Oni se vesele odrastanju svoje djece, tome što će postati mladi muškarci i žene prije nego dostignu dvadesete.

6. U upravljanju životima svoje djece, oni ne dozvoljavaju ono što ne odobravaju. Sami su dovoljno samouvjereni da podnesu emocionalni otpor svoje djece i sukob volja. Osjećaju, i to s potpunim pravom, da djeca moraju prakticirati odricanje ako će ikada razviti  snažnu volju. Znaju da je djeci potrebna pomoć, usred emocionalnih zapleta, da nauče povući crtu između ispravnog i pogrešnog. Ponekad roditelji moraju na silu pokazati tu crtu tako što će donijeti čvrstu odluku umjesto svoje djece.

7. Održavaju stalnu komunikaciju sa svojom djecom, kao što to rade od najranijeg djetinjstva. Dobro razumiju svoju djecu i, jednako važno, njihova djeca razumiju njih. Djeca znaju sve o povijesti svojih roditelja, poznaju njihove prosudbe i uvjerenja, njihove pogreške i uspjehe, njihova očekivanja puna nade za njihovu obitelj. Djeca znaju da roditelji imaju povjerenja u njihovo poštenje i karakter – jer i oni sami imaju povjerenje u sebe i Božju vjernu providnost.

8. Redovito ti uspješni roditelji imaju nekoliko bliskih prijatelja koji im pružaju ohrabrenje i podršku u roditeljskim naporima. Stoga se ne osjećaju izolirano. U svakom slučaju, imaju čvrsta vjerska uvjerenja na koja se oslanjaju. Vrlo često imaju duhovnog vodstvo, nekoga tko im pomaže staviti molitvu u središte obiteljskog života. Dječji životi su, napokon, posve u Božjim rukama. Roditelji se samo brinu da izvrše Božju volju za mlade živote koji su im povjereni.

Ta slika je, kao što sam već rekao, samo skica onog nužnog. 

Pojedini roditelji će se jako razlikovati – u temperamentu, obiteljskoj povijesti, stavovima, obiteljskim pravilima, pristupu disciplini i slično. Bez obzira na te razlike, uspješni roditelji imaju sva četiri temeljna elementa:

1. jasnu viziju budućnosti svoje djece
2. odlučnu volju da taj ideal postane stvarnost
3. posvećenost budućoj sreći svoje djece (osobito njihovom budućem braku)
4. oslanjanje na Božju pomoć da će biti dorasli izvršavanju tih određenih odgovornosti

Moramo biti realistični. Čak i najuspješniji roditelji ponekad imaju problema, nailaze na prepreke i razočaranja na tom putu. 

Odgovornost nas poziva da nadiđemo sami sebe, a to znači da se ustrajno trudimo. Ali sve je to vrijedno truda. Napokon, kad sve uzmemo u obzir, odgovorni i savjesni roditelji uspijevaju izaći kao pobjednici. Oni i njihova djeca su pobjednici.

„Pripremanje za adolescenciju“, James B. Stenson 1989. - str. 11.-13.

nedjelja, 3. rujna 2017.

Pogreške koje muževi trebaju izbjegavati



1. „Ti radi svoj posao, a ja ću svoj“ muž – ovo je muž koji prihvaća princip da je, osim što treba biti vjeran svojoj ženi, jedini doprinos koji on treba dati u održavanju doma i odgoju djece novac koji zarađuje. On sebično i pogrešno zamišlja da je ženin dio pogodbe da sama održava dom urednim i čistim i uglednim; da hrani, odijeva i podučava djecu; da ih ispravlja i kažnjava i govori im što smiju i što ne smiju raditi; ukratko, da sama obavlja sve poslove u domu i odgoju djece. 

Ta pogreška ne djeluje strašno za vrijeme prvih godina braka, dok još nema djece. Već se i tada, međutim, javljaju naznake problema. Nakon prvih dvoje ili troje ili više djece mnogi muževi pokazuju se kao lijeni, neobazrivi, neovisni i sebični. Oni rade sedam ili osam sati na dan u svom uredu, ili negdje drugdje, dok ženin posao nikada ne završava, tako da mora biti u pokretu šesnaest ili sedamnaest sati na dan. Muževi navečer dolaze s posla te se sklone pred televizor ili novine ili zatvore vrata za sobom u svom brlogu i nikada ne dignu ruku da bi pomogli s kućanskim poslovima ili zabavili djecu na neki način. Na isti način se taj uzorak sebičnosti pokazuje i subotom, nedjeljom i praznicima. 

Brak je partnerstvo u kojem i muž i žena trebaju zajedno surađivati na doličnom održavanju doma i, iznad svega, na prikladnom nadgledanju i odgajanju djece. Osim svog posla kojim zarađuje za život, muž je obvezan pružiti ženi razumljivu pomoć u odgoju djece i održavanju doma. Ako to propusti, ako to odbije, onda on čini od svoje žene ropkinju.

2. Muž „škrtac“ – ovo je muž koji misli da treba imati apsolutističku odgovornost prema svim financijama obitelji i da svojoj ženi treba davati džeparac ili milostinju ili budžet koji jedva pokriva potrepštine za kućanstvo i njezine osobne potrebe. Takvi muževi odbijaju povjeriti svojim ženama novac pa čak i da ima nešto pravo reći u raspravi o tome kako obiteljski novac treba koristiti. U mnogim slučajevima isti taj muž je vrlo rasipan u vlastitim troškovima i užicima, dok pažljivo nadgleda koliko žena troši tako da ona nikada ne može kupiti ništa osim nužnih stvari, a zahtjeva strogi račun čak i za takve troškove. Taj nedostatak povjerenja, ta škrtost, umjesto partnerstva stvara vezu gospodara i roba.

3. Muž „koji treba vanjsku rekreaciju, a žena ne treba“ – ovo je muž koji smatra da mora izlaziti noćima i danima na kuglanje, na golf, u klubove, u gostionice, na druženje s momcima, ali rijetko ako ikada da svojoj ženi priliku da se malo opusti od stalnih obveza u kući. Što se tiče izvođenja svoje žene ponekad van, to ne dolazi u obzir. U njegovom umu, „ona treba voljeti biti kod kuće i raditi“. 

To je vrlo nehumano. To je kao da kaže: „Ja sam ljudsko biće i stoga trebam rekreaciju. Moja žena nije ljudsko biće i stoga ona ne treba rekreaciju.“

4. Muž koje je prvenstveno oženjen za svoj posao, a tek onda (ili na kraju) za svoju ženu. - Takav muž je drugačiji od onog koji radi osam sati na dan, a potom se, iz lijenosti, odbija pomaknuti s mjesta kod kuće da bi pomogao svojoj ženi ili učinio išta za ili sa svojom djecom. Ovo je muž s viškom energije, ali 99.9% svoje energije i vremena troši na svoj posao, zarađujući novac, napredujući u karijeri i 0.1% posvećuje svojoj ženi i domu. 

Tu ne želimo kritizirati muža koji ima dodatni posao da bi pomogao financijski obitelji, ili koji se dodatno školuje da bi mogao naći bolji posao. Te se stvari mogu učiniti bez potpunog zanemarivanja žene i djece. Čovjek koji može zaboraviti da ima ženu i djecu zbog svojih poslovnih interesa nije se niti trebao oženiti.

5. "Mamin sin" muž – Brak ne raskida obvezu muža ili žene od poštivanja i ljubavi prema njihovim majkama i očevima. Ali obveze prema supružniku imaju prednost prema obvezama prema roditeljima. 

To Bog jasno govori Adamu, prvom muškarcu i prvoj ženi: "Zato ostavlja muž oca i mater i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo.“ (Post 2,24) 

"Mamin sin" muž zapravo nikad nije ostavio svoju majku. On njoj dopušta da više odlučuje o njegovim poslovima i planovima nego ženi.  Žena je možda tjednima planirala, s odobrenjem svoga muža, neko putovanje ili odmor sa svojim mužem; ali ako u zadnji tren mama kaže ne, onda muž ne može ići. 

Muž i žena su možda, iz milosti, dali mjesto njegovoj majci u svome domu. Zbog vrlo važnih, ne nebitnih, razloga ovo može stvoriti nemoguću situaciju. Majke su očigledno ljubomorne na sinovljevu ženu. Ona se stalno miješa u upravljanje domom. Ona loše utječe na djecu. Ona izluđuje svoju snahu tako da ona postaje rastresena i ima živčani slom. U toj situaciji dobar muž će učiniti jednu ili obje od dvije stvari. Kao prvo će imati odlučan, nepokolebljiv razgovor sa svojom majkom, u kojem će joj reći da jedino može ostati ako prestane prigovarati njegovoj ženi i djeci i miješati se. A ako se ne promijeni, onda će on urediti da živi negdje drugdje. 

Lošeg muža „maminog sina“ neće biti briga što će se dogoditi njegovoj ženi i djeci. Njegova majka je na prvom mjestu. On je postavlja kao suparnicu svojoj ženi. On ju sluša čak i kada ga ona dijabolički ohrabruje da nema više djece. On dozvoljava svojoj ženi da neizmjerno trpi radije nego da se čvrsto pobrine za tu situaciju.

6. Ljubomorni muž – ovo je muž koji nije siguran u ženinu ljubav, često iz razloga jer zna da je kriv za neke pogreške koje ga čine nevrijednim ženine ljubavi, a koji glupavo misli da može sačuvati njezinu vjernost jedino tako što je sprječava da ima prijatelje. Ljubomorni muž bi htio zaključati svoju ženu iza visokog zida opkoljenog jarkom. On je lišava svakog društvenog života, koliko god može zabraniti ili spriječiti. Sumnjičav je oko svakog nevinog, prijateljskog kontakta koji njegova žena ima. Pokušava je potpuno odvojiti od njezine vlastite obitelji. Ta ljubomorna posesivnost, taj pokušaj da se žena zatvori i izolira od svakog normalnog ljudskog kontakta pobija samu svoju svrhu. On pretvara bilo koje osjećaje ljubavi prema ženi koju je jednom kao muž imao za nju u osjećaje mržnje. On čini ženinu dužnost da bude vjerna svom mužu tisuću puta težom nego što bi ona trebala biti.

7. Muž koji nikada ne pokazuje svoje osjećaje prema ženi - ovo je muž koji nikad vanjskim znakovima, bilo riječju ili djelom, ne pokazuje ljubav koju osjeća za svoju ženu. Ako ga ona pita voli li je još, on će reći ravnodušnim, nehajnim načinom: „Naravno da te volim. Nemoj me više gnjaviti.“ Takva izjava ništa ne govori ženi ili možda znači to da će je to natjerati u suze. 

Svaki muž treba znati da, bez obzira što on rekao, on ne voli zaista svoju ženu ako tu ljubav ne pokazuje i ne izražava na mnogo načina svakodnevno. Bez trunke neiskrenosti, ali uz odbacivanje sebičnosti, on treba često hvaliti njezin izgled i rad, sjetiti se godišnjica s darovima, izraziti suosjećanje zbog njezinih opterećenja, i iznad svega, samo je uvjeravati u svoju ljubav. 

Muž koji odbija pokazivati svoju ljubav za obitelj je obično onaj koji odbija pomoći oko kućanskih poslova. Izvan seksualnog dijela braka, on želi živjeti svoj egocentrični, na sebe usmjereni, neovisan život, kao da nikad nije svečano obećao ući sa svojom ženom u takvo potpuno partnerstvo u zasnivanju doma.

srijeda, 30. kolovoza 2017.

Sloboda


Tu riječ „sloboda“ mnogi mladi shvaćaju na potpuno pogrešan način i često je tumače na svoju propast; stoga su dobri, savjesni i revni dušebrižnici u stalnoj strepnji za mladiće novih generacija.

Vi želite slobodu i ne može vas se za to kriviti. Ali nemojte miješati pravu slobodu s nepostojanjem ikakvih ograničenja. Jer to je uglavnom ispunjeno opasnostima i rezultat je često katastrofalan za mlade. Želim te unaprijed upozoriti protiv tih opasnosti i pogubnih rezultata ukazujući ti na to kako trebaš koristiti svoju slobodu, ako želiš biti zaista slobodan.

Kako je trebaš koristiti? Poslušaj jednog mladića koji pozdravlja novostečenu slobodu: „Koja sreća! Sada više neće biti učitelja, neće biti domaćih zadaća, neće biti strogih pravila, neću biti zatvoren, nitko me neće koriti i tražiti mi pogreške. Sada ću se opustiti i raditi što god mi se sviđa – samo da sebi ugodim!“ 

Zaista zanimljiv način za uživati u slobodi! No to sigurno nije uživanje u slobodi kao razumno biće ili kršćanin, budući da otvara vrata strastima koje pomućuju razum i ugrožavaju nečiju vječnost ako ono potpuno prevagne. To sigurno nije uživanje u slobodi što bi činio dobro odgojeni mladić, s dobrim manirima, te tako pogazio dug prema svojoj obitelji. Činiti tako je uživati u slobodi kao divljak koji ne poznaje zakon, kao divlja zvijer koja je lišena razuma.

Moj dragi prijatelju, uživati slobodu na taj način je učiniti sebe nevrijednim slobode, obeščastiti je i poniziti je. Takva sloboda je pobuna protiv Božjeg zakonitog autoriteta, sloboda grješnika, sloboda zla, tijela, strasti, nerazumna dozvola – i još – to je ropstvo sebi, prema riječima Svetog Pisma: „Tko čini grijeh, rob je grijehu.“ (Iv 8,34) Luđak djeluje u skladu s nagonima svoje ćudi, zadovoljava svoje impulse i sklonosti, ali može li ga se stoga nazvati zaista slobodnim? Na isti način se svaka neuredna strast može više ili manje nazvati vrstom ludila, koja ponizuje ljude i uništava njihovu slobodu. Ti su ljudi robovi svojih strasti.

Onog koji ide u vodu prvi puta da bi naučio plivati, vodi i čvrsto drži konopom instruktor plivanja, da bi mogao, ako bi ovaj slučajno počeo tonuti, izvući ga i spasiti bez poteškoća. Ali čim se učenik malo upozna s vodom i stekne iskustvo u plivanju, tako da se zna održati na površini, onda je on ostavljen samom sebi i uklanja se pomoćni konop.

Razmisli malo o odgoju djeteta. Na početku su mu potrebni mnogi konopi za vođenje; pažljivi odgajatelji moraju voditi dijete, ali samo da bi ga naučili hodati samo; moraju mu dati podršku u njegovim koracima, ali samo da bi mu pokazali kako ih usmjeriti; trebaju pokazivati cilj kojem treba stremiti, ali samo da bi dijete potaknuli požuriti prema njemu.

U stvarima koje se tiču morala, mladić koji je primjereno odgojen slobodan je izabrati između dobra i zla; ali ako je on navikao izabrati dobro, on ustraje u tome, čak i kada je daleko od roditelja i učitelja. On zna da ga sloboda ne lišava dužnosti, da mu ona ne daje pravo da radi što god želi, da je sloboda uvijek povezana s tim da moramo imati Boga kao svoj posljednji cilj i da, u slučaju slobodnog čovjeka, duh upravlja tijelom i razum smiruje strasti.

Takva je istinska sloboda – sloboda koju si dužan izabrati; to je sloboda koju je Isus Krist stekao za tebe Svojom Predragocjenom Krvlju; sloboda koju ti je On darovao Svojom istinom: „I istina će vas osloboditi.“ – jednom riječi to je sloboda koju ljubav daje kršćanskom srcu, prema riječima sv. Augustina: „Ljubi i čini što želiš!“ Ali sv. Pavao kaže: „ Ljubav ne čini zla bližnjemu. Ljubav je dakle izvršenje zakona.“ (Rim 8,10) 

Ne znam kakva će biti tvoja budućnost, ali ovo znam i sada, i odnosi se na to kako ćeš koristiti svoju slobodu; zloupotreba slobode vodit će te sramoti, a ispravno korištenje slobode vodit će te vječnoj radosti. Pa ti izaberi! 

Tko traži slobodu, istinsku slobodu,
On je nalazi, moj Bože, u služenju Tebi,
Čelični okovi mogu ga zarobiti
No on se ne pokorava ničijoj moći do Tvoje.

Velečasni Francis Xavier Lasance - knjiga "Vodič za mladiće" - str. 130. – 133.

nedjelja, 20. kolovoza 2017.

Kako se ne obeshrabriti


Često primamo pisma žena koje su zatrpane svojim obvezama. Sljedeći citat je tipičan za njih: 

„Majčinske dužnosti me užasavaju. Tako mi je teško predvidjeti potrebe svoje djece i stalno podbacujem. Uvijek krenem s najboljim namjerama, ali kao da stalno nazadujem. Čak me i tekstovi o majčinstvu u časopisu 'Katolička obitelj' zastrašuju. Jednostavno nisam tome dorasla. Činjenica je da ako želim da moja djeca budu sveci, ja sama moram postati sveta tako da im budem primjer.“ 

Vjerujemo da će vam priča o svetoj Hijacinti Mariscotti (proglasio ju je svetom Pio VII.) pomoći da nadvladate kušnje obeshrabrenja. 

Ovo poglavlje uzeto je iz knjige vlč. Fabera „Sve za Isusa“:

"Sveta Giacinta bila je Talijanka i kao djevojčica isticala se po svojoj velikoj ljubavi prema otmjenoj odjeći i šarenom nakitu. Otac i majka poslali su je u samostan na školovanje; ali cijelo vrijeme dok je bila tamo bavila se samo budalastim tričarijama svijeta. Njezino djetinjstvo bilo je izgubljeno u glupostima. Zatim se htjela udati, no budući da si je njezina sestra našla dobar par, a ona nije, bila je kivna i zavidna. Postala je tako razdražljiva i ogorčena da joj se ljudi nisu htjeli približavati. Njezin je otac ludo, ili još gore od toga, htio da postane časna; a ona je, iako nije uopće osjećala poziv, pomislila kako bi mogla i to, kao i bilo što drugo; tako je ušla u samostan trećeg reda sv. Franje u Viterbou. 

Nije se promijenio niti njezin ukus niti karakter; samostan je, izgleda, bio poprilično slobodan tako da je ona radila što god je htjela. Prvo što je naša svetica učinila je to da je, svojim vlastitim novcem, veličanstveno uredila svoju sobu. Opremila ju je prvorazrednim namještajem, dekorirala ju, kako piše njezin životopisac, prilično raskošno. Zanemarivala je pravilo, a onaj dio kojeg se odlučila pridržavati, držala je, kako se može i pretpostaviti, na vrlo mlaki i nezadovoljavajući način. Sve ju je više i više izjedala taština i nije ni o čemu drugom cijeli dan razmišljala osim o sebi! 

Neobičan trening za sveticu! A tako je živjela skoro deset godina. 

Zatim joj je Bog poslao tešku bolest. Pozvala je franjevca koji je bio ispovjednik za samostan; ali kada je ugledao veličanstveni namještaj u njezinoj sobi, odbio je saslušati njezinu ispovijed i rekao joj da raj nikad nije bio namijenjen za one poput nje. 

"Što!“, uzviknula je, „Zar neću biti spašena?“ Rekao joj je da joj je jedina šansa da moli oprost od Boga, da popravi sablazan koju je uzrokovala i da započne novi život. Briznula je u suze i kada je sišla u blagovaonicu gdje su se okupile sve časne, prostrla se pred njima i molila za oprost zbog sablazni koju je uzrokovala. 

No opet i uz sve to nije bilo velike promjene, barem ne neke herojske. Nije predala svoje lijepe stvari poglavarici: ali se postepeno, vrlo postepeno popravila u načinu življenja. Više puta bilo je potrebno da joj Bog pošalje bolesti, dok se nije napokon potpuno predala milosti; kajanje savjesti je djelovalo nježno, ali uporno djelujući sve dublje i dublje dok se nije izgubila u ljubavi i postala svetica. 

Ovo je vrlo utješna povijest. Skloni smo misliti da su sveci ljudi koji su bili iznimni od kolijevke nadalje, koji posebnom milošću nikada nisu izgubili svoju krsnu nevinost i koji su jedva osjetili pobunu zlih strasti, a sigurno nisu znali najgore od svih borbi, borbu sa starim grješnim navikama. 

Ili, ako to već nije slučaj, mislimo o njima kao o osobama u čiju se korist Bog upleo nekim nadnaravnim načinom, kao kod obraćenja sv. Pavla ili sv. Ignacija. Tako da ne vjerujemo da i mi možemo postati sveci.

Ali ova priča o sv. Giacinti daje nam jedan drugačiji pogled; godine mlakosti, lakih grijeha i bezvrijedne taštine popraćene su polovičnim obraćenjem da bi zatim slijedilo više malih obraćenja, kao što je to možda slučaj s mnogima od nas.“