nedjelja, 12. studenoga 2017.

Budite pobožni ili budite prokleti!


Propovjed sv. Ivana Vianneya (svetog arškog župnika) 

Sv. Ivan Vianney imao je veliku ljubav i pobožnost prema Blaženoj Majci. Učio je da je „Marijino srce tako nježno prema nama, da su srca svih majki svijeta kao ledene sige u usporedbi s njezinim... "Često sam crpio iz tog izvora. Više ništa ne bi od njega preostalo da nije neiscrpno.“ 

Često mi govore: „Kakvo je zlo to što se malo zabavljam? Nikome ne radim krivo, ali ne želim biti pobožan niti postati pobožan! Da ne idem na plesove, živio bih poput nekoga tko je mrtav!“ 

Dragi moj prijatelju, 
U krivu si. Ili budi pobožan ili budi proklet. Tko je pobožna osoba?  To je upravo ona osoba koja ispunjava svoje kršćanske dužnosti. Ti kažeš da neću ništa postići ako s tobom pričam o plesovima i da se nećeš niti manje niti više upuštati u njih. Opet si u krivu. Zanemarujući ili prezirući savjete svog župnika, na sebe navlačiš novu kaznu Božju, a ja, sa svoje strane, puno postižem ispunjavajući svoje dužnosti. U času moje smrti, Bog me neće pitati jesam li ispunio tvoje dužnosti već jesam li te naučio što trebaš učiniti da bi ih ispunio. 

Ti također kažeš da ja nikada neću slomiti tvoj otpor do one točke gdje ćeš povjerovati da postoji zlo u tome što se zabavljaš dok plešeš? Ne želiš vjerovati da postoji  zlo u tome? Pa dobro, to je tvoja stvar. Što se mene tiče, dovoljno mi je to što sam ti to tako rekao i što sam napravio sve što sam trebao napraviti. 

To ti ne treba ići na živce: tvoj župnik samo izvršava svoju dužnost. Ali ti ćeš odgovoriti – ni Božje zapovjedi ni Sveto Pismo ne brane ples. Možda ih nisi dobro proučio. Saslušaj me jedan trenutak i vidjet ćeš da ne postoji niti jedna Božja zapovjed čiji ples ne uzrokuje prekršaj, niti Sakrament čije ne uzrokuje svetogrđe. 

Ti dobro znaš kao i ja da se u takve vrste ludorija i divljih neumjerenosti obično upušta upravo nedjeljom i blagdanom? Što će onda učiniti djevojka ili mladić koji odluče otići na ples? Kakvu ljubav će oni imati za Boga? Njihovi će umovi biti posve okupirani pripremama kako privući ljude s kojima se žele družiti. Pretpostavimo da su izmolili svoje molitve, ali kako su ih izmolili? Jao, samo Bog to zna! Osim toga, kakvu ljubav prema Bogu može osjećati netko tko misli i diše samo ljubav prema užicima i stvorenjima? Priznat ćeš da je nemoguće ugoditi Bogu i svijetu. To nikada neće biti moguće.  

Bog brani psovanje. Jao! Kakve svađe, kakvo psovanje, kakva svetogrđa se izgovaraju kao posljedica ljubomore koja se javlja među tim mladima na takvim okupljanjima! Nisi li se i ti često svađao ili raspravljao na njima? Tko bi mogao pobrojati sve zločine počinjene na tim dijaboličkim okupljanjima? Treća zapovjed nam naređuje da posvetimo sveti dan nedjeljni. Može li itko povjerovati da će momak koji je proveo nekoliko sati s djevojkom, čije je srce poput peći, zaista zadovoljiti taj propis? 

Sveti Augustin imao je dobar razlog kada je rekao da bi ljudima bilo bolje da obrađuju zemlju, a djevojkama da nastave plesti nego da idu plesati, da bi bilo manje zla. Četvrta zapovijed naređuje djeci da poštuju svoje roditelje. Ti mladi ljudi koji često idu na plesove, imaju li oni poštovanja i podvrgavaju li se željama svojim roditelja kako bi trebali? Ne, sigurno da ne, zadaju im brigu i bol zbog nepoštivanja roditeljskih želja i zbog bacanja novca, a ponekad čak i podsmjehujući im se zbog njihovog staromodnog pogleda na svijet i navika. Ne osjećaju li ti roditelji veliku žalost, pogotovo ako njihova vjera još nije ugašena, gledajući svoju djecu kako se odaju takvim užicima ili, da budemo jasniji, takvim razuzdanim običajima? Ta djeca više nisu usmjerena na nebo, već se tove za pakao. Pretpostavimo da njihovi roditelji još nisu izgubili vjeru... 

Jao! Ne usudim se ići dalje! ... Koji slijepi roditelji! ... Koja izgubljena djeca!...

Postoji li ijedno mjesto, ijedno vrijeme, ijedna prilika gdje se toliki grijesi nečistoće počine kao u plesnim dvoranama i onom što slijedi nakon njih? Nisu li na tim okupljanjima ljudi najžešće izazivani protiv svete kreposti čistoće? Gdje drugdje osjetila toliko snažno zahtijevaju uzbuđenje i užitak? Kada bismo to malo detaljnije proučili, zar ne bismo gotovo umrli od užasa pri pogledu na tolike počinjene zločine? Zar nije da upravo na tim okupljanjima đavao tako bjesno pripaljuje vatru nečistoće u srcima mladih da bi u njima uništio milost krštenja? Zar ne porobljava pakao tamo mnoge duše kako samo poželi? Ako, usprkos nedostatku grješne prilike i pomoći molitve, kršćanin ima velike poteškoće u čuvanju čistoće srca, kako bi on uopće mogao sačuvati tu krepost usred tolikih izvora koji su je sposobni slomiti? 

"Vidi", kaže sv. Ivan Zlatousti, "ovu svjetovnu i lakomislenu djevojku, ili radije ovu strastvenu vrstu dijaboličke vatre koja svojom ljepotom i svojom kitnjastom odjećom pali u srcima mladića vatru požude. Ne vidiš li ih, i jednu i drugu, kako pokušavaju šarmirati svojim pjesmama, dotjeranošću i svakom vrstom trikova i  smicalica? Prebroji, nesretni grješniče, ako možeš, broj svojih grješnih misli, svojih zlih želja i svojih grješnih djela. Nisi li upravo tamo čuo te melodije koje gode ušima, koje pale srca i čine te skupove ložištima besramnosti?"

Nije li upravo tamo, moja draga braćo, da mladići i djevojke piju s vrela zločina, koji će ubrzo, kao struja ili rijeka razrušiti svoje obale, koja će preplaviti, uništiti i otrovati sav okoliš? Samo tako nastavite, besramni očevi i majke, idite u pakao, gdje vas čeka bijes Božji, vas i sve što ste učinili kada ste dopustili svojoj djeci da tako riskiraju. Nastavite, neće proći dugo da će vam se i ona pridružiti jer ste jasno iscrtali put za njih. Nastavite i izbrojite broj godina koje su vaši sinovi i kćeri izgubili, idite pred Suca i dajte mu račun za svoje živote pa ćete vidjeti da je vaš župnik imao razlog što je branio takve dijaboličke užitke! ...  

- "Ah, kažem vam, pretjerujete oko toga! Nije to tako strašno!"

Pretjerujem? Dobro. A sad slušaj. 

Jesu li i Sveti Oci Crkve pretjerivali? Sv. Efraim nam kaže da je plesanje propast djevojaka i žena, zaslijepljivanje muškaraca, žalost anđela i radost đavla. Dragi Bože, kako netko može imati tako začarane oči da još uvijek želi vjerovati da u tome nema zla, dok je to u isto vrijeme uže kojim đavao vuče najviše duša u pakao? ... 

Nastavite, jadni roditelji, slijepi i izgubljeni, nastavite i omalovažavajte što vam župnik kaže! Nastavite! Nastavite istim putem! Čujete sve, a ne želite imati od toga koristi! Nema u tome zla? 

Recite mi stoga čega ste se odrekli na dan svojeg krštenja? Ili pod kojim uvjetima vam je krštenje dano? Nije li uvjet bio davanje zavjeta pred nebom i zemljom, u prisutnosti Isusa na oltaru, da se odričete Sotone i svih njegovih djela i njegovog sjaja za čitavi vaš život – drugim riječima da ćete se odreći grijeha i užitaka i taštine svijeta? Nisi li obećao da ćeš spremno slijediti stope raspetog Boga? Dobro, nije li to upravo kršenje tih obećanja koje ste dali na vašem krštenju i oskvrnjivanje tog sakramenta milosrđa? 

Ne obezvrijeđuješ li tako i sakrament potvrde, razmijenjujući križ Isusa Krista, kojeg si primio, za tašto i razmetljivo oblačenje, time što se sramiš križa, koji bi trebao biti tvoja slava i tvoja radost? Sv. Augustin nam kaže da oni koji idu na plesove zaista odbacuju Isusa Krista da bi se dali đavlu. Kako je to strašno! Istjerati Isusa Krista nakon što smo ga primili u naša srca! 

"Danas se oni", kaže sv. Efraim, "ujedinjuju s Isusom Kristom, a sutra s đavlom." Jao! Kakav Juda je takva osoba koja, nakon što je primio našeg Gospodina, ide prodati Ga Sotoni na tim okupljanjima, gdje će se sjedinjavati sa svime što je najpokvarenije! 

A kada se radi o sakramentu ispovjedi, kakvo proturječje je takav život! Kršćanin, koji bi nakon jednog grijeha trebao provesti ostatak svog života u pokori, misli samo kako će se odati tim svjetovnim užicima! 

Mnogi tako oskvrnjuju i sakrament posljednje pomasti čineći nepristojne pokrete stopalima, rukama i čitavim tijelom koji će jednoga dana morati biti posvećeni svetim uljima. 

Ne vrijeđa li se tako i sakrament svetog reda zbog prezira prema uputama župnika? A kada se radi o sakramentu ženidbe, jao! Kakve nevjere se smišljaju na takvim okupljanjima? Čini se kao da je sve dopušteno. Kako slijep mora biti svatko tko misli da u tome nema zla... 

Koncil u  Aix-la-Chapelleu zabranio je plesanje, čak i na vjenčanjima. A sv. Charles Borromeo, nadbiskup Milana, kaže da se daju tri godine pokore onome tko je plesao i da mu se, ako se opet vrati plesu, mora zaprijetiti izopćenjem. Ako u tome nema zla, zar su bili u krivu Sveti Oci i Crkva? Ali tko ti kaže da u tome nema zla? To može biti samo propalica, ili lakomislena i svjetovna djevojka, koji pokušavaju ugušiti svoju grižnju savjesti najbolje što znaju. Dakle, postoje svećenici, kažeš, koji ne pričaju o tome u ispovjedaonici ili koji, iako ne dopuštaju plesove, ne odbijaju dati za njih odriješenje. Ah! Ne znam radi li se o svećenicima koji su slijepi, ali siguran sam da oni koji traže nemarne svećenike traže putovnicu za put u pakao. Što se mene tiče, da sam ja išao plesati, ne bi htio primiti odriješenje dok nisam donio čvrstu odluku da se tome više neću vraćati. 

Poslušaj sv. Augustina i vidi je li plesanje dobro djelo. On nam kaže da je „plesanje propast duša, dokidanje svake pristojnosti, sramotna predstava, javno priznanje zločina.“ Sv. Efraim ga zove „propašću ćudorednosti i okrijepom za poroke.“ Sv. Ivan Zlatousti: „Školom javne nečednosti“. „Ovdje je djevojka koja pleše“, kaže sv. Ambrozije, „ali ona je kći preljubnice jer bi kršćanska žena naučila svoju kćer čednosti, primjerenom osjećaju srama, a ne plesanju!“ 

Jao! Koliki mladi koji otkada idu na plesove ne idu na sakramente, ili čine to samo da bi ih oskvrnuli! Kolike su jadne duše tamo izgubile svoju vjeru! Kolike nikada neće progledati u vezi svog  nesretnog stanja prije negoli se sruče u pakao! 

petak, 3. studenoga 2017.

Zle knjige kvare dobru ćud



Razgovor Srca Isusova s mladićem

1. Je li moguće, sinko moj, da pogledaš mene na propelu, a mašiš se rukom za zlom knjigom na ugodnu zabavu?

Kako možeš gledati mene, gdje krvlju obliven sav u ranama izdišem, da otarem osudu, kojom je tebi suđena vječna smrt; a ti, ne mareć zato čitaš mrske knjige, one uzice, kojima neprijatelj, osim što je očito stupio na vidik, gleda, da ti još srce trgne od mene, ter da moja muka i smrt za te nema koristi? Divi se, sinko, kako od ljubavi gorim za te, i dajem ti dara, kad se samo tebi prohtjedne; a ti za mene da ni ne mariš, pače još moje darove i opomene izvraćaš meni na uvredu? Ne bi li ti bio okrutan i kano bez srca, tražeć zabavu i nasladu u tom: da čitaš psovke, klevete i poružna pisma proti svomu ocu; a kamo li ti ne bi išlo ime mahnitac i budala, da si na otrovnu pustio zabavu duši na kvar vrijeme tratiš čitanjem zlih knjiga, klevečući na me i na moj zakon, smijerajući na to, da razore djelo moje, a djeci mi iz srca izvade lijepu, ljubeznu i nad sve dragu krijepost - čistoću? 

2. Pazi dakle, sinko, i poslušaj me; jer te ljubim i želim te spasiti; kažem ti: zle knjige sve su one, što ih iz sramotne pohlepe za dobitkom izdavaju varalice, te kvare svojim piskaranjem neoprezne duše. Množina ovakovih knjiga ima, što kradu drago vrijeme i dušu, a razuma ti ne obogate ničim korisnim. Neki opet umiješaju u slatki ubojit za te otrov po nešta dobra; ali baš ovakovih valja da se okaniš; nude te pod laštavom lupinom lijepe pouke skromnim, ali ubojitim otrovom. Sve su navodno napisane nekom tanahnom vještinom; ali ni to nije drugo, van da nesmotreno piješ otrov, ni sam ne znajući kako. Gode ti strastim varavom čarobijom  i zaslijepe te, da ne možeš više ni da razlučiš što je istina, što laž, što pošteno, što li nepošteno. Crkva, moja zaručnica, vraća te, opominje, prijeti i zabranjuje ovakove knjige; a da i nemaš zašto drugo odbijati nje od sebe: zar te ljubav ovako milostive majke i strah njezina prokletstva nebi imala sklonuti na posluh? Da ti mene pravo ljubiš, ova pogibelj ne bi bila nesnosnija, nego i najteža druga pogrješka. Dakle pozor sinko! jer otvoreno ti velim: ako budeš čitao zle knjige, morat ću i ja da izbrišem tvoje ime iz knjige života. 

3. Slab je i tašt tvoj izgovor. Uzdaš li se u svoj razum, čvrstoću i dobrotu? Bi li smio primiti knjigu okuženiku iz ruke? Samo gdje ti spas duše dođe na kocku, ondje moram da te vidim nesmotrena i drzovita. Ne znaš li pako, da ja oholici i preuzetnjaku kratim milost, te on propada. Treba zabave! Prava je istina da treba; ali hudo je zabavljati se na moju uvredu, gdje će tu zabavu morati da platiš drugom, gorkom, ali prekasnom pokorom. Treba li ti ovakove knjige za nauk ili zvanje, zašto je ne rabiš po mudru savjetu i dozvoli, i tada još s razborom? Vuče li te znatiželjnost i želja za znanjem, čemu bi ti ova kaljužina, kad imaš moje duboke virove prebistre istine te možeš do volje gasiti žeđu. Kakva je to muka meni za ljubav i za spas svoje duše držati se umjerenosti? Okani se onakova znanja, što bi bolje po tebe bilo da ne znaš. Ne vidiš li, da ovim načinom stečeno znanje ne samo da ne bi bilo dobitkom, već
zanemarenje pravoga znanja za spas i preziranje Boga? Ah, moj sinko, upri oči u me propetoga! Da znaš, ovu knjigu učahu mnoge vjerne sluge moje, pa si stekoše obilne hrane i umu i srcu; zadobiše prosvjete i raznolika dara, te bijahu dolje mudri, a gore su sad blaženi. Gori srca! Kuda toliki prođoše, zaputi se i ti, pa se ogledaj u propetoga Spasitelja, da se u njemu vidiš. I tebi je ova knjiga poučna.

Odluke
Razvidi nije li ti među knjigama koja da je i malo sumnjiva. Budi veledušan, kano i oni kršćani, što apostolu donesoše knjige, te sve zle, ma bile kako drage, pobacaše u vatru. Pobrini se za dušu. Ne čitaj nikada knjige, dok ne čuješ savjet mudra i razumna čovjeka;
a namjeriš li se za čitanja na kakovu spletku, potraži koga da ti je razriješi.

Molitvenik "Gori srca" 1899.

utorak, 31. listopada 2017.

Televizija: grešna prigoda?



,,Jednog dana na ispovijed je došlo dijete i optužilo se jer je imalo ozbiljne kušnje protiv anđeoske kreposti, možda im je čak i popustilo u mislima, a tko zna, možda i djelima. No, svećenik je tražio uzrok takve nesreće: „Pa, imaš li televiziju kod kuće?“, pitao je. Dijete je priznalo da ima i da je gledalo prokletu kutiju, ponekad da roditelji ne znaju, a ponekad s njima, obiteljski, i ona je bila uzrok njegovih kušnji.

Svećenik je dao nesretnom i tužnom djetetu sveto odrješenje, no je li ga mogao dati roditeljima?

Dragi kršćanski roditelji, jeste li SVJESNI vaše velike i strašne odgovornosti? Shvaćate li da zbog slabosti prihvaćanja i držanja te sprave u svom domu, koja je izvor kvarenja uma i duše, vi uzrokujete nesumnjivu štetu nevinim dušama? Zbog vašeg kukavičluka se duše, nježne i čiste, kaljaju sramotnim grijehom. Ta će djeca stajati na posljednjem sudu i optužit će vas da ste bili uzrok njihovog prokletstva...

Sjetimo se ozbiljnih riječi našeg Spasitelja: „A tko sablazni jednog od ovih malenih, što u me vjeruju, bolje bi mu bilo da mu objese mlinski kamen oko vrata i da ga utope u dnu mora.“ (Mt 18, 6)

Shvaćate li, po tom tužnom primjeru, što je prilika za grijeh? Naš katekizam nas podučava da ne samo da moramo izbjegavati grijeh, već i grješnu priliku i da je jednako ozbiljno sebe (ili druge) staviti u grješnu priliku kao i počiniti sam grijeh, kada znamo iz iskustva da ćemo upasti u taj grijeh. (...)

Trebamo hrabro uništiti sve grješne prilike za sebe i za one za koje smo odgovorni. Odlučimo da je vrijeme riješiti se tih prljavih kutija. Vratite ju prodavaču i više ju ne spominjite. Umjesto toga postavite lijepu obiteljsku kapelicu / oratorij, postavite tamo kip ili sliku Presvetog Srca Isusovog ili Gospe. I neka dugo živi Isus koji vas je oslobodio od gadnog ropstva.“

Katolički biskup


Ispit savjesti za katoličkog roditelja:

Jeste li sebe svjesno izlagali grješnim prilikama zbog grješne znatiželje, gledajući nemoralne filmove, nečedne predstave ili snimke? Jeste li sa svjesnim užitkom slušali nečedni govor na TV-u? Jeste li ozlijedili nečiju dušu sablazni, uništavajući tu dušu lošim primjerom? Jeste li svojim pokvarenim riječima, djelima ili lošim primjerom, uništili nevinu djecu? Jeste li izložili djecu nečistim kušnjama zbog gledanja TV-a? Jeste li držali u svom domu TV, znajući da je to grješna prilika za vas i vašu djecu? Jeste li dopustili svojoj djeci gledanje TV-a, bez vašeg znanja i pristanka?


Važnost i moć igranih filmova

Još je davne 1936. godine papa Pio XI. upozorio na opasnosti kina:

„Nema nikakve diskusije o tome da su igrani filmovi posljednjih godina postigli svjetsku važnost među modernim sredstvima zabave. Nema potrebe istaknuti da milijuni ljudi svakodnevno idu u kino; igrani filmovi gledaju se u sve većem broju u civiliziranim i poluciviliziranim zemljama; igrani filmovi postali su najpopularnija vrsta zabave koja se nudi za slobodno vrijeme ne samo bogatih, već svih slojeva društva.

U isto vrijeme, danas ne postoji utjecajnije sredstvo koje utječe na mase od kina. Razlog tome može se naći u samoj naravi igranih filmova koji se projiciraju na ekran, u njihovoj popularnosti i okolnostima koje ih okružuju.

Moć igranog filma sastoji se u ovome: da govori pomoću živih i konkretnih slika koje um upija za zabavu i bez napora. Čak su i najprimitivniji i najneizgrađeniji mozgovi, koji niti imaju kapacitet niti želju učiniti napore potrebne za apstraktno i deduktivno mišljenje, očarani i zarobljeni kinom. Umjesto napora koje zahtijeva čitanje ili slušanje, tu je samo neprekidna ugoda niza konkretnih, i takoreći živih slika.

(...) Od tada je kino kao sama škola života koja, za dobro ili za zlo, podučava većinu ljudi efikasnije od apstraktnog razmišljanja, i ono mora biti uzdignuto u sklad s ciljevima kršćanske savjesti i spašeno od podrivajućih i demoralizirajućih utjecaja.

Svi znaju koja je šteta nanesena duši lošim igranim filmovima. Oni su grješne prilike; oni zavode mlade na loš put uzvisujući strasti; oni pokazuju život pod lažnim svjetlom; oni zamagljuju ideale; oni uništavaju čistu ljubav, poštovanje prema braku, privrženost obitelji. Oni su sposobni stvoriti predrasude među pojedincima i nesporazume među nacijama, među slojevima društva, među cijelim rasama.

Igrani film gledaju ljudi koji sjede u mračnim dvoranama i čije su sposobnosti, mentalne, fizičke i često duhovne, oslabljene. Ne treba daleko tražiti takve dvorane: one su blizu vašeg doma, crkve i škole i tako dovode kino u sam centar društvenog života.

Uz to, glumljenje izvode muškarci i žene koji su izabrani zbog svoje umjetničke sposobnosti i zbog svih onih prirodnih talenata i korištenje tih sredstava može postati, pogotovo za mlade, instrument zavođenja. Nadalje, igrani filmovi koriste u svojoj službi luksuzne sastanke, ugodnu glazbu, snagu realizma, svake vrste hira i mašte. Iz tog razloga oni privlače i fasciniraju osobito mlade, adolescente pa čak i djecu. Tako u samoj dobi kada se formira osjećaj za moral i kada se razvijaju poimanje i osjećaj za pravdu i čestitost, dužnost i obvezu, i životni ideali, igrani filmovi sa svojom izravnom propagandom predstavljaju glavni utjecaj u životu mladih ljudi.

Nesreća je da se, kako sada stvari stoje, taj utjecaj redovito vrši za zlo. I to toliko da kada pomislimo na pustošenje počinjeno u dušama mladih i djece, na gubitak nevinosti tako često pretrpljen u kinima, da nam pada na um strašna osuda našeg Gospodina prema onima koji kvare malene: „A tko sablazni jednog od ovih malenih, što u me vjeruju, bolje bi mu bilo da mu objese mlinski kamen oko vrata i da ga utope u dnu mora.“ (Mt 18, 6)

Papa Pio XI., Enciklika Vigilanti Cura, 29. srpnja 1936.


Opasnosti televizije

„Ali televizija, osim elemenata koje dijeli s druga dva izuma o kojima smo pričali za širenje informacija, ima svoju vlastitu moć i utjecaj. Kroz medij televizije gledatelji mogu vidjeti i čuti o jako dalekim događajima u samom trenutku kada se događaju i na taj se način stvara iluzija da su zapravo prisutni i sudjeluju u njima. Taj osjećaj intimnosti još je pojačan zbog domaće atmosfere kojom smo okruženi dok gledamo TV.

Posebna moć koju televizija ima u pružanju užitka unutar obiteljskog kruga može se ocijeniti kao njezina najvažnija značajka. (...) Ako uopće ima istine u onom: 'malo kvasca ukiseli sve tijesto' i ako fizički razvoj mladih može biti zaustavljen zaraznim mikrobima i spriječen da dostigne punu zrelost, koliko više razaranja može biti naneseno živčanom sistemu njihovog vjerskog života zbog nekih podmuklih elemenata u njihovom odgoju koji potkopavaju njihovu moralnu vitalnost! Stvar je uobičajenog i zajedničkog iskustva da su djeca sposobna oduprijeti se snažnom napadu bolesti u širem svijetu, dok nemaju snage izbjeći oboljenju koje je pritajeno kod kuće. Zato je pogrešno ugroziti na bilo koji način svetost doma i Crkve koja je, kako njezino pravo i dužnost nalaže, uvijek nastojala svom svojom moći spriječiti da ta sveta vrata budu povrijeđena pod nekom izlikom zlim televizijskim programima.

Ako mudri savjeti ne izvrše hitni ograničavajući utjecaj na korištenje tog lukavstva, šteta će biti učinjena; šteta koja neće utjecati samo na pojedince, već i na cijelo ljudsko društvo – zaista nije lako procijeniti štetu koja je već uzrokovana.“

Papa Pio XII., Enciklika Miranda Prorsus, 8. rujna 1957.

Izvor